Za portal Hrvatsko pomorsko dobro piše Toni Medvidović

Pravni prednik Trajektne luke Split d.d. (u daljnjem tekstu: TLS) osnovana je 1961. godine i do pretvorbe i osnivanja Lučke uprave Split 1997. godine upravljala je i gospodarila cjelokupnim lučkim područjem gradske luke Split (uključujući Grad Solin, Vranjic i Kaštela), te ulaganjem vlastitih sredstava sudjelovala u izgradnji svih objekata podgradnje i nadgradnje na području luke Split (izgradnja lukobrana, poslovnih prostora u poslovno-putničkom terminalu, prometnica, parkirališta, gatova, vezova...), koristila ih i ekonomski iskorištavala (davanjem u zakup, naplatom parkinga...) te obavljala lučke djelatnosti priveza i odveza brodova, ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila, parkirališnu djelatnost, lučke iskope, opskrbu brodova strujom i vodom, održavanje objekata podgradnje i nadgradnje... i naplaćivala lučke naknade i lučke pristojbe od korisnika luke.

Zakonom o morskim lukama (N.N. 108/95) su poslovi upravljanja lukom kao pomorskim dobrom preneseni na Lučke uprave (koje osniva Republika Hrvatska), te je propisana obveza društvenih poduzeća da cjelokupno lučko područje zajedno sa svim izgrađenim objektima podgradnje i nadgradnje preda na upravljanje osnovanoj lučkoj upravi (čl. 59.), ali i obveza lučke uprave da za obavljanje lučkih djelatnosti i korištenje objekata podgradnje i nadgradnje na Zahtjev dodijeli prvenstvenu koncesiju društvenom poduzeću koje je do pretvorbe upravljalo navedenim lučkim područjem (čl. 62.).

Sukladno Zakonu Trajektna luka Split d.d. je sačinila bilancu (čl. 59. st. 1. ZML-a), predala Lučkoj upravi Split na upravljanje objekte podgradnje i nadgradnje u luci koji su pomorsko dobro (čl. 59. st. 3. ZML-a), donijelo odluku o pretvorbi (čl. 60.), te po Rješenju HFP-a o pretvorbi i upisu u sudski registar, dana 17. 01. 2000.g. podnijela Lučkoj upravi Split zahtjev za dodjelu prvenstvene koncesije (čl. 61. st. 2. ZML-a) za sve gore navedene lučke djelatnosti koje je obavljala i objekte podgradnje i nadgradnje u putničkoj luci Split koje je koristila do pretvorbe.

Međutim, nakon podnošenja Zahtjeva za dodjelu prvenstvene koncesije (u daljnjem tekstu: Zahtjev) za Trajektnu luku Split nastaju značajni problemi uzrokovani očito drugačijim osobnim, ekonomskim i političkim interesima pojedinih članova Upravnog vijeća Lučke uprave Split.

Tako LUS, prije donošenja odluke o Zahtjevu TLS-a, prvo raspisuje natječaj za dodjelu koncesije za parkirališnu djelatnost na lučkom području putničke luke Split i, upkos činjenici da se TLS kao ovlaštenik prvenstvene koncesije prijavila na natječaj i upozorila LUS da je navedeni dio lučkog područja bila dužna dodijeliti u prvenstvenu koncesiju TLS, daje koncesiju za parkirališnu djelatnost pravnim osobama čiji su vlasnici (osnivači) članovi Upravnog vijeća Split, zbog čega TLS izjavljuje žalbu, te podnosi tužbu Upravnom sudu RH koji Presudom Us-5949/2001 od 23. 01. 2003.g. poništava navedenu odluku LUS.

Dakle, umjesto da odmah po podnošenju Zahtjeva dodijeli prvenstvenu koncesiju TLS, LUS Odluku o dodjeli prvenstvene koncesije Trajektnoj luci Split d.d. donosi prvi puta tek 28. 04. 2003.g., dakle nakon više od tri godine od podnošenja Zahtjeva TLS, kojom protivno čl. 62. Zakona o morskim lukama:

- nije dodijelila TLS u prvenstvenu koncesiju lučko područje putničke luke Split predviđeno za parking (dio obale Kneza Domagoja – parkirališna zona II i parkirališna zona IV, te parkirališne zone I, VI, VII i VIII), a niti parkirališnu djelatnost na cjelokupnom lučkom području luke Split, već je ponovo raspisala natječaj i ponovo istim pravnim osobama dodijelila koncesiju za parkirališnu djelatnost na lučkom području luke Split, te istodobno TLS za ulazak na (rampom) ograđeno lučko područje luke Split naplaćuje TLS godišnju magnetsku karticu za parking i to 250,00 kuna po magnetskoj kartici (pomoću koje se rampa podiže i spušta), pa tako samo od Trajektne luke Split godišnje za 53 radnika naplati 13.250,00 kuna.

- nije dodijelila TLS u prvenstvenu koncesiju 16 poslovnih prostora ukupne površine od cca 1229 m2 u zgradi pomorsko-putničkog Terminala u luci Split, Gat sv. Duje 1., koje je TLS nesporno koristila do pretvorbe, odnosno koje je TLS izgradila vlastitim sredstvima, te koje je održavala i davala u zakup trećim osobama sve do osnivanja Lučke uprave Split, već ih, protivno čl. 21. st. 2., čl. 59. st. 5. i čl. 62. Zakona o morskim lukama nezakonito sama koristi dajući ih u zakup drugim pravnim i fizičkim osobama i od davanja ostvaruje protupravni profit (iako je osnovana kao neprofitna ustanova) a na koju nezakonitost ju je upozorila i Državna revizija u tri revizorska izvješća (od 2005., 2008. i 2012.g.)!?!

- lučku djelatnost lučki iskopi u luci Split (bazen gradska luka, solinski, vranjički i kaštelanski bazen) iako joj je dodijelila u prvenstvenu koncesiju LUS do danas nije predala na obavljanje Trajektnoj luci Split i angažirala ju za obavljanje poslova lučkih iskopa (iako iako je svake godine od 2003.g. planirala izvođenje lučkih iskopa), dakle niti nakon 11 godina od njezine dodjele u prvenstvenu, odnosno ni nakon punih 14 godina od podnošenja Zahtjeva TLS-a za dodjelu prvenstvene koncesije!?! zbog čega TLS od te lučke djelatnosti već 11 godina NEMA PRIHODA iako joj svake godine nastaju troškovi održavanja plovne mehanizacije (brodova i grtalica) te troškovi radnika zaposlenih za obavljanje navedenih poslova.

Istodobno s donošenjem Odluke o dodjeli prvenstvene koncesije LUS dana 25. 04. 2003.g. donosi i Odluku o dopuni tarifa lučkih naknada kojom je protivno čl. 20. ZML-a:

- „Cjenikom (Tarifom) naknada za obavljanje djelatnosti priveza, odveza, ukrcaja i iskrcaja vozila u/sa brodova“ drastično snizila postojeću tarifu lučkih naknada za obavljanje lučke djelatnosti priveza i odveza brodova za više od 50 %, te ukinula naplatu posebne naknade za privez i posebne naknade za odvez u domaćem prometu (odredivši da se privez i odvez naplaćuju zajedno) zbog čega Trajektna luka Split d.d. od obavljanja lučke djelatnosti PRIVEZA i ODVEZA BRODOVA, koja joj je dodijeljena u prvenstvenu koncesiju, ostvaruje 75 % niže prihode nego li ih je ostvarivala do 2003.g., te istodobno

- odredila jednu tarifu i to „Cjenik (Tarifa) naknada za obavljanje djelatnosti priveza, odveza, ukrcaja i iskrcaja vozila u/sa brodova“ za dvije nespojive Zakonom propisane različite vrste lučkih djelatnosti i to lučku djelatnost priveza i odveza brodova... (koja se obračunava prema bruto registarskoj toni broda) i lučku djelatnosti ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila (koja se obračunava prema broju ukrcanih putnika i vozila u/sa broda) zbog čega TLS od obavljanja lučke djelatnosti UKRCAJA I ISKRCAJA PUTNIKA I VOZILA, koja joj je dodijeljena u prvenstvenu koncesiju, ne ostvaruje nikakve prihode jer joj LUS za obavljanje te vrste djelatnosti nije odredila posebnu tarifu iako je to po čl. 20. st. 1. ZML-a bila dužna i obvezna, čime su joj rashodi povećani za 50 %!

- odredila najnižu tarifu/cijenik za lučku djelatnost davanja vode brodovima u Republici Hrvatskoj u iznosu od 13,60 kn/m3 vode (dakle, duplo nižu od iste tarife nego što je ta Tarifa u drugim hrvatskim lukama)

- odredilo najnižu tarifu/cijenik za lučku djelatnost davanja struje brodovima u Republici Hrvatskoj u iznosu od 1,1 kn/kwh struje (dakle, troduplo nižu od iste tarife nego što je u drugim hrvatskim lukama, odnosno prisilila je Trajektnu luku Split d.d. da godinama prodaje električnu energiju po cijeni ispod nabavne cijene), te propustila Trajektnoj luci Split d.d. odrediti paušal za priključak brodova na struju od 12 EUR (koji je istom Tarifom odredila drugim hrvatskim lukama)?!?

- propustila odrediti posebnu Tarifu za davanje u zakup poslovnih prostora, za parkirališnu djelatnost, odnosno davanja u zakup betonskog zemljišta, za naplatu cestarine za korištenje prometnica u putničkoj gradskoj luci Split, za lučke iskope, naknadu za uslugu čekanja radnika u slučaju kašnjenja broda, što imaju za pravo sve hrvatske luke osim Trajektne luke Split d.d.,

- odredila naknadu za noćni (prekovremeni) rad Trajektnoj luci Split d.d. u iznosu za 25 % višem od redovne Tarife (dakle, duplo manje od iste naknade drugim hrvatskim lukama), odredila naknadu za rad na državni praznik Trajektnoj luci Split u iznosu za 50 % višem od redovne tarife u istoj luci (dakle, troduplo manje od naknade drugih hrvatskih luka), odredila redovno radno vrijeme od 06.00 sati do 22.00 sata (dakle, dva sata duže nego drugim hrvatskim lukama, čime su Trajektnoj luci Split odredili naknadu za noćni rad dva sata kraće).

Dakle, zbog navedenih nezakonitih Odluka LUS o dodjeli prvenstvene koncesije i o izmjenama i dopunama Tarifa lučkih naknada (koju LUS nije povisivala punih 10 godina) prihodi TLS-a od priveza i odveza brodova smanjeni su s iznosa od 11.703.826,00 kn ostvarenih u 2002.g. (dakle prije dodjele koncesije i određivanja Tarifa) na iznos od 8.317.550,00 kn ostvarenih u 2011.g. (što je smanjenje prihoda za 29 %) iako su zbog povećanja prometa u luci trebali iznositi preko 20.000.000,00 kn a koja šteta je duplo veća kad se uzme u obzir da je LUS za sebe zadržala prihode od lučke djelatnosti ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila a na TLS prenijela trošak obavljanja te djelatnosti bez mogućnosti naplate naknade.

Istodobno, prihodi Lučke uprave Split od lučkih pristojbi POVEĆANI su s iznosa od 13.334.210 kn ostvarenih u 2002.g. na iznos od 24.606.892 kn ostvarenih u 2011.g. (dakle prihodi su joj udvostručeni), , dok su prihodi državnog brodara Jadrolinija d.d. (koji obavlja 55 % ukupnog prihoda u luci Split) POVEĆANI s iznosa od 630.405.341,00 kn ostvarenih u 2002. godini na iznos od 920.875.700,00 kuna ostvarenih u 2011. godini (dakle za gotovo 300.000.000,00 kuna, odnosno za 32 %).

Iz navedenog nesporno proizlazi da se Lučka uprava Split prilikom određivanje Tarifa lučkih naknada LUS očito NIJE VODILA načelom zaštite javnih interesa (zaštite korisnika lučkih usluga)a niti zaštite interesa TLS kao ovlaštenika koncesije (koji se zasniva na načelima savjesnosti i poštenja, zabrane zloupotrebe prava, zabrane prouzročenja štete, slobode tržišta, te jednakosti i ravnopravnosti sudionika u obveznopravnom odnosu), već je sniženjem Tarife za privez i odvez brodova i opskrbe brodova vodom i strujom, odnosno odbijanjem njihovog povišenja, te neodređivanjem posebne tarife za lučku djelatnost ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila OČIGLEDNO bila vođena namjerom povećanja svojih prihoda na trošak TLS-a, odnosno namjerom tržišnog i ekonomskog uništenja TLS-a.

Rezultat navedenih nezakoniti odluka LUS je da se u luci Split za brod od 3000 brt naplaćuje naknada za privez i odvez (u koju je uključena i naknada za ukrcaj i iskrcaj putnika i vozila) u iznosu od 400,00 kuna, dok se u luci Pula naplaćuje naknada od 1.490,94 kn (tj. posebno za privez 745,47 kn i posebno za odvez 745,47 kn), Rijeka naknada od 1490,94 kn (tj. posebno za privez 745,47 kn i posebno za odvez 745,47 kn), Zadar naknada od 1.295,16 kn (tj. posebno za privez 647,58 kn i posebno za odvez 647,58 kn), Šibenik naknada od 1.295,16 kn (tj. posebno za privez 647,58 kn i posebno za odvez 647,58 kn), Ploče naknada od 1.536,12 kn (tj. posebno za privez 768,06 kn i posebno za odvez 768,06 kn), te Dubrovnik naknada od 1.799,82 kn (tj. posebno za privez 899,91 kn i posebno za odvez u iznosu od 899,91 kn).

TLS je ponovo izjavila žalbu (koju je Ministarstvo ponovo odbilo) i podnijela tužbu Upravnom sudu RH protiv Odluke LUS o dodjeli koncesije za parkirališnu djelatnost drugim pravnim osobama, te je Upravni sud RH Presudom br. Us-7077/2003 od 19. 02. 2004.g. sam presudio o pravu TLS na dodjelu parkirališne djelatnosti „Presudom Upravnog suda Republike Hrvatske br. Us-5949/2001 od 23. siječnja 2003.g... Sud je zauzeo stajalište da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za raspisivanje javnog natječaja za dodjelu koncesije za parkirališnu djelatnost prije donošenja odluke o zahtjevu tužitelja za dodjelu prvenstvene koncesije, kao trgovačkom društvu koje je nastalo pretvorbom, a u smislu članka 61. stavka 3. Zakona o morskim lukama. Pored toga Sud je izrazio shvaćanje da parkirališna djelatnost spada u ostale gospodarske djelatnosti koje su u neposrednoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj svezi s lučkim djelatnostima u lukama otvorenim za javni promet, a sukladno čl. 9. stavku 1. alineji 5. Zakona o morskim lukama, pa da stoga parkirališnu djelatnost nije moguće izdvojiti iz jedinstvene djelatnosti ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila i pružanje usluga putnicima, pa se ista ne može niti izdvojiti iz prvenstvene koncesije, te stoga nije mogla biti niti predmetom natječaja, već prvenstvene koncesije za koju je u zakonskom roku tužitelj podnio zahtjev.“koju Presudu je potvrdio i Ustavni sud RH Odlukom U-III-1584/2004 od 10. 11. 2004.g.

Istodobno je Upravni sud RH Presudom br. Us-7076/2003 od 19. 02. 2004.g., poništio Rješenje Ministarstva, kojim je odbijena njegova žalba, koje je u izvršenju te Presude poništilo Odluku LUS o dodjeli prvenstvene koncesije TLS od 28. 04. 2003.g.

Međutim, LUS ni prilikom donošenja nove Odluke o dodjeli prvenstvene koncesije od 21. lipnja 2004. a ni prilikom donošenja Odluke o dodjeli prvenstvene koncesije od 23. 02. 2006.g. opet nije poštivala pravni stav Upravnog suda RH, niti joj je u koncesiju dodijelila cjelokupno lučko područje Luke Split (parkirališta, poslovne prostore...), već joj je dodijelila u prvenstvenu koncesiju parkirališnu djelatnost u funkciji ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila, te joj istodobno ZABRANILA obavljanje i naplatu parkirališne djelatnosti na lučkom području koje joj je dodijelila u koncesiju (zbog navodne sigurnosti plovidbe u luci)!

Zbog navedenog, Upravni sud RH je svojim Presudama broj: Us-10744/2004-6 od 30. 11. 2005.g., Us-12056/2010-3 od 05. 01. 2011.g. i Us-2006/2007-4 od 08. 06. 2011.g., te Ustavni sud RH Odlukom broj: U-III-3579/2006 od 27. 10. 2010.g., opet sam presudio stvar i poništio i Odluku LUS o dodjeli prvenstvene koncesije od 21. lipnja 2004. i Odluku o dodjeli prvenstvene koncesije od 23. 02. 2006.g., te naložio LUS da u ponovljenom postupku donese novu na zakonu osnovanu odluku pridržavajući se pravnih stavova Upravnog i Ustavnog suda RH.

Međutim, LUČKA UPRAVA SPLIT uporno postupa protivno pravnim shvaćanjima i nalozima Upravnog i Ustavnog suda Republike Hrvatske sadržanim u pravomoćnim Presudama br. Us-5949/2001 od 23. 01. 2003.g., br. Us-7077/2003 od 19. 02. 2004.g., Us-2006/2007-4 od 08. 06. 2011.g., te U-III-1584/2004 od 10. 11. 2004.g. i U-III-3579/2006 od 27. 10. 2010.g., te odbija donijeti novu na zakonu osnovanu i pravnim shvaćanjima Upravnog i Ustavnog suda RH utemeljenu Odluku o dodjeli prvenstvene koncesije Trajektnoj luci Split već protiv tih Presuda podnosi ustavne tužbe, na koji način grubo krši Zakon, prava TLS-a i iskazuje uporno i dugogodišnje nepoštivanje nadređenih pravosudnih tijela RH-a!

Rezultat svih gore navedenih povreda je činjenica da niti nakon punih 14 godina od podnošenja Zahtjeva za dodjelu prvenstvene koncesije, TLS još uvijek nema prvenstvene koncesije.